Posesivnost je odlika kompleksa. Posledica raznih iskustava sto iz detinjstva ,sto kasnije.Naravno, sve sto je preterano nije dobro bez obzira koja emocija bila aktivna.Bila sam 12. godina tiranisana posesivnoscu.I jedno je definitivno...Ko god da je meta posesivnosti ili je i sam posesivan, drzi vrlo ruzne emocije koje razaraju.Pritiska nekog ,a po najvise samog sebe.Tu nema osecaja poverenja,a sami tim na veze na pravi, iskren, prirodan nacin.To nije urodjena osobina, to se stice i samim tim je to dobra vest.Moze se nauciti iskontrolisati ukoliko postanemo svesni,a vremenom se moze i iskoreniti

PS: Postoji ona slatka, nezlonamerna posesivnost koja svakom prija i u svakoj vezi dozira osecaj pripadnosti
