
DA NE POSTOJIŠ
Da ne postojiš
Ja bih te nekako natjerao da postojiš
Da se nekako kroz oblake provučeš
Da se spustiš nebeskim stepeništem
Da budeš i ostaneš
Iz ničega da se stvoriš
Da se za za šarene klikere i moju ljubav boriš
Da mi zimi griješ dlanove
Da biraš gradove i stanove
Koji su za ljubav najbolji
Da te nema
Ja bih nekako da te ima napravio
Za tebe bih najljepše knjige preveo
Na otkucaje tvoga srca
Dušu ti preorati
I sve za tebe željeti i morati
Da ne postojiš
Sve bih ja mogao i s nebom srediti
Pa ako i ne bi išlo drugačije
Da se stvoriš ovdje na zemlji
mogao bih ti i narediti
ŽELJKO KRZNARIĆ
... rodjen 1946. godine u Varaždinu. Živi i radi u Zagrebu. S pravom ga zovu najboljim živućim piscem ljubavne poezije u Hrvatskoj. Malo ljudi zna da je "Uzalud vam trud svirači" za prljavo kazalište, "Ruže i suze" za Indexe, "Da je moja mandolina znala" u izvedbi Kemala Montena ...i dr. napisao upravo On.
Napisao je i objavio desetak knjiga ljubavne poezije, za svoj pjesnički rad ngradjen je književnom nagradom "Zvonimir Golob" za njljepšu neobjevljenu ljubavnu pjesmu "Ti imaš oči koje sam nekad vidjao"...
IZA MENE
Iza mene ostaju tragovi
Iza mene trava ljepše raste
Cvijeće se samo može braniti
Mene miris zemlje tople i rodne
Može nahraniti samo tako
Samnom je lako
Ja mogu bisti list
Mogu biti zrak čist
Uvijen u oblake ja svijet obiđem
U dva ljubavna otkucaja
Moja je snaga sunčev sjaj
I ako poželiš da me stigneš
Samo se na prste malo podigneš
I nikad samnom ne dođeš na kraj
Jer ja sam uvijek početak
Ja dišem prstima i ramenima
U mojoj su kosi izvori vjetrova
I ne može u moje krugove netko
Tko ne zna ništa o djetinjstvu zvijezda
I snazi života u samo jednom udisaju
Samnom ne mogu oni koji samo uzimaju
A ništa ne daju
Samnom mogu samo oni koji imaju snove
Samo oni koji ne mogu zamisliti život u nekom okviru
A ostali
Bolje da me ostave na miru
ŽELJKO KRZNARIĆ