
hvala na rijecima utiska, da, tako je sa 26 god kad mi je umrla mama od epi bilo je poput brodoloma zivota, ali ona stereotipna fraza je fakat istinita "sto te ne ubije ojaca te"
tada sam mislila da cu ja za njom a onda sam zastala i rekla sebi- hello, probudi se , za par mj gledat ces to iz druge perspektive, s cim se ne mozes pomiriti moras nauciti prihvatiti
i ili prezivjeti ili ono drugo, treceg nema.nikad u zivotu ne mozes predvidjeti sutra i znati...
snaga volje, samoanaliza i pozitivan stav moj su psiholog 
Anea, potpuno se slazem sa tobom kada kazes: Sto te ne ubije to te ojaca!To je moja zivotna deviza. Ja sam prezivela isto sto i ti samo sa 19 godina, a da sam pri tom sa 7 izgubila tatu. I kada se to sa mamom dogodilo, potpuno iznenada i neocekivano, mislila sam da je kraj sveta. Medjutim kada se sve to izdogadjalo i samu sebe iznenadila. Naime, samo 6 dana posle toga ja sam izasla na ispit, polozila ga i dala uslov. I to je toliko pozitivno uticalo na mene. Kao prvo, tih sest dana umesto da se prepustim koje kavim mislima ja sam svoje misli zaokupila ispitom, a kada sam ga polozila to je nekako diglo i snagu i moral i veru u sebe. Dakle sve je u snazi!Iako grozno zvuci svaka stvar pa i ona najruznija donese nesto pozitivno. Npr. u mom slucaju snagu da se nastavi dalje i borbu za samostalni opstanak, a to ujedno donosi i snagu da se nosis sa teskim zivotnim situacijama i da saznas da uvek od loseg ima gore. Zato sada sve moje drugarice u meni traze savetnika.
E sad da se nadovezem na zadatu temu-svakome od nas je cesto potrebna pomoc i strucnog lica, jer niko nema zivot bez stresa manjeg ili veceg.Npr. kada si psihickom snagom jaci od drugih iz tvog okruzenja onda ti nemas kome da se obratis sem strucnom licu, zato smatram da sto si jaca licnost vise ti je potreban strucan savet. Ja licno nisam bila kod psihologa, a vrlo cesto bi mi prijao.A zasto ne odem, pa uvek neki razlog, sada nemam vremena, sada nemam para i druga klasicna obrazlozenja prosecnog Srbina.