
Nova sam na ovom sajtu i pišem u nadi da će mi neko dati makar koristan savet za problem koji imam.
Naime, imam 28 godina i apsolvent sam na medicinskom fakultetu.
Celog života sam imala problem sa prilagodjavanjem i uklapanjem sa ljudima.
Sva prijateljstva koja sam imala su pucala, verovatno zbog mog preteranog vezivanja za ljude i na neki način njihovog 'gušenja'.
Sa ljudima sa kojima sam u kontaktu trenutno imam rekla bih, površne odnose.
Imala sam pre par godina problem sa depresijom i suicidnim idejama, pa se stanje stabilizovalo.
Medjutim, u posednje vreme imam neki osećaj praznine, i ništa me ne čini srenom.
Jako mi je teško da učim, nemam nikavu motivaciju. S jedne strane, medicinu volim i mislim sve prilično dobro kapiram, a s druge strane, nemam nikakvih ambicija da je završim, da se zaposlim...
A još je gore to što ne znam šta bi me to zaista ispunjavalo u životi- ni što se posla tiče, ni što se nekog privatnog plana tiče. Nemam dečka već duže vreme i iskreno,zabrinuta sam što me to uopšte i ne interesuje.
Ako neko zna kome bih mogla da se obratim ili neki koristan savet po pitanju mojih problema, bila bih mu jako zahvalna.
Pozdrav svima