:: MojForum.net :: > :: Opšte teme :: > :: Astrologija :: > :: Astrološka analiza :: (Moderator: TF 2008) Tema: Istorija astrologije

[tikica]

Istorija Astrologije

Astrologija se teško probijala, a mnogi na nju gledaju s nepovjerenjem i danas jer su je pojedinci koristili da dođu do lake zarade i steknu naklonost u salonskim
okupljanjima. Katolička crkva bila je nemilosrdni progonitelj astrologije jer nije željela dozvoliti da nešto uzdrma njenu dogmu. U 5. st. bilo je dovoljno da astrolozi javno spale sve svoje knjige i javno se odreknu astrologije. 1665. Colbert je osnovao Francusku akademiju znanosti i zabranio astronomima da se bave astrologijom.
Ali narod je oduvijek znao da Mjesec izaziva plime i oseke, poplave, rast biljaka, da se potresi javljaju u određenom vremenskom razdoblju, da su suše ljeti i velike
hladnoće zimi izazvane planetarnim kretanjima.

Najstariji podaci o astrologiji stižu iz Babilona, iz razdoblja od 668. do 626. godine pr. n. e. Pronađeno je 4000 pločica s astrološkim podacima na babilonskom i
asirskom jeziku, koje su bile vlasništvo kralja Asurbanipala a nađene su na izvoru rijeke Ninive. Pločice su sadržale astrološke i meterološke prognoze od 2000 godina
pr. n. e. . Pretpostavlja se da su bile prevedene s jezika Sumerana, naroda koji je živio 3000 god. pr. n. e. u dolini rijeka Eufrat i Tigris. Već tada se znalo da plodnost ovisi o Veneri a ratovi o Marsu. Babilonci su znali da će zemljom harati lopovi ako Merkur bude vidljiv u određeno doba godine, a kralj će imati problema i stoka će stradati po selima ako Mladi Mjesec bude okružen prstenom i unutar njega bude vidljiv Jupiter. 2000 god. pr. n. e. na jugu Mezopotamije smjestili su se Kaldejci, uklapajući se pomalo u babilonsku državu. Kaldejski svećenici dali su astrologiji nove impulse, geometrijske i astronomske podatke. Tada je bilo poznato pet planeta i dva svijetla (Sunce i Mjesec). Danas astrologija računa s deset tijela našeg sunčanog sistema. Od 7. do 4. st. p. n. e. astrologija je krenula na put do Grčke, Arabije, Perzije i Indije. U 2. st. pr. n. e. Klaudije Ptolomej je napisao dotad najpotpuniju knjigu o astrologiji, »Tetrabiblos«. Ptolomej je bio astronom, matematičar, geografi astrolog.

Za vrijeme Punskih ratova od 264. do 146. zahvaljujući pobjedama Rima, astrologija je krenula s Istoka prema Zapadu i postajala sve popularnija. Astrologe
su zvali kaldejcima, po uzoru na kaldejske svećenike. Ugled astrologa rasao je kod naroda i kod kraljeva. Neke filozofske škole uvrstile su u svoj program i
predavanja iz astrologije, uz medicinu, botaniku, mineralogiju i alkemiju. S padom Rimskog carstva, 476. god. poslije nove ere. kultura i intelektualni život grčkorimske civilizacije zadobili su težak udarac, pa tako i astrologija. Između 8. i 11. st. Arapi su preveli sa grčkog i perzijskog jezika sve dotad poznate
astrološke knjige i sagradili prvi astronomski opservatorij na Svijetu, u Bagdadu. Zahvaljujući Arapima, dakle, astrologija je stigla na Zapad. Fakulteti u kaliji i
Njemačkoj predavali su uz astronomiju i astrologiju. U 16. st. dolazi do odvajanja astrologije od astronomije. Tycho Brahe i Kepler bili su posljednji izdanci integriteta astronomije i astrologije. U 18. str. pjesnici Goethe i Schelling zanimali su se za astrologiju i pisali pjesme s astrološkim motivima i sadržajem.
Paracelsus, utemeljitelj moderne medicine i velik pobornik astrologije, živio je početkom 16. st. i pisao: »liječnik koji ne poznaje astrologiju nije liječnik, nego
pseudoliječnik. Iz osobnog horoskopa vide se inklinacije bolestima. Uzaludno je liječiti ženu dok se ne vidi položaj Venere unutar njenog horoskopa, ili umobolnog
pacijenta dok se ne zna položaj Mjeseca u njegovom horoskopu. Terapija lijekova prolazila bi kroz usta i probavni trakt bez efekta liječenja. Ugrozivši tako liječnike
koji su živjeli u isto doba, ovi su odlučili da ga otruju, i uspjeli u tome«. Hipokrat, osnivač medicine nazvao je »volovima liječnike koji ne poznaju astrologiju«. . .
Ipak je točno da nikakvo liječenje neće uspjeti ako pozicija planeta nije povoljna.

Treba čekati dobronamjerno nebo. 70% ljudskog organizma sastoji se od vode pa je logično da Mjesec utiče na njega jednako kao na plime i oseke. Ako je
Mjesec Pun, krvarenje u toku operacije je jače. Što se više Mjesec smanjuje, krvarenje će biti slabije. Liječnici to znaju pa ne vrše operacije svakodnevno.
Predsjednik Pruske akademije, Leibniz bio je velik pobornik astrologije. Kaldejski svećenici izrađivali su horoskope samo u državne svrhe. Prvi individualni
horoskop bio je napravljen za sina kralja Shuma Usur. U 2. st. p. n. e. Hiparh iz Niceje napisao je kalendar s 1000 zvijezda, odredivši svakoj koordinate. Proučavao je kretanje Sunca i Mjeseca, otkrio fenomene prethođenja ekvinocija i odredio trajanje godišnjih doba. Razvio je teoriju o pojavama na Zemlji od kojih je svaka povezana s nekim događajem u Svemiru, a ljudsko tijelo ponavlja u sebi sadržaj Svemira. Tako je doveo u vezu zodijaklane znakove s organima ljudskog tijela. Ta se teorija sve do danas poštuje kao ispravna.

Znakovi i planeti imali su svoje mjesto i u mitovima. Znak Škorpiona, u babilonskom epu Gilgameš je heroj, kojeg napada čovjek - škorpion, čuvar Sunca, zatim
se pretvorio u legendu o Gei, Zemlji, koja je upotrebila škorpiona da ubije Oriona, nemilosrdnog lovca. Ishtar, boginja plodnosti, postala je Venera. Nergal,
bog rata, prozvan je Ares', pa zatim Mars. Mardouk je postao Zeus, a zatim Sunce. Ninurta, hladnoća, bila je smatrana kod Kaldejaca za Sunce zbačeno s  rijestolja, postala je Kronos, zatim Saturn. Nabou je bio Hermes, Merkur. Kaldejci su Mjesec smatrali muškim bogom, zvali ga Sin, a Samash, Sunce, bilo je njegov sin.

Autor: Maja Loncaric