
S obzirom na kinetiku trombocita, dele se na:
* trombocitopenije zbog smanjene trombocitne proizvodnje (amegakariocitne trombocitopenije)
* trombocitopenije zbog povećane razgradnje trombocita (megakariocitne trombocitopenije)
* trombocitopenije zbog poremećene trombocitne raspodele, koje nastaju usled nagomilavanja i zadržavanja trombocita u uvećanoj slezini (hipersplenijske trombocitopenije)
Klinička slika
Bez obzira na etiologiju klinička slika se ispoljava spontanim krvarenjima u koži i sluznicama koje se naziva purpura. Promene po koži mogu biti u vidu sitnih tačkastih krvarenja (petehije), koje se mogu međusobno sliti i dati ekhimoze ( krvne podlive, modrice). I petehije i ekhimoze mogu da izmene boju, što zavisi od starosti krvarenja i stvaranja bilirubina iz hemoglobina. Petehije i ekhimoze mogu postojati u bilo kom predelu, a krvarenje iz sluznica nosa i genitalnih organa je najčešće.
Karakterističan nalaz u trombocitopenijama je krvarenje u usnoj šupljini u vidu mehura ispunjenih krvlju. Najopasnije je krvarenje u centralnom nervnom sistemu, koje može da dovede do fatalnog ishoda, a krvarenja u fundusu (dnu) oka mogu dati trajna oštećenja vida.
U trombocitopenijama postoji rizik od većeg krvarenja posle povreda i hirurških intervencija. Ta krvarenja počinju neposredno posle povrede, dobro reaguju na lokalnu kompresiju i obično potpuno prestaju posle 48 sati.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze, kliničke slike, laboratorijskih nalaza, krvne slike (smanjen broj trombocita), razmaza periferne krvi, pregleda kostne srži.
Izvor: Stetoskop