
"
Neka nasa srcagore ljubavlju, a nas zivot neka sija kao svetlost; kao sto svecagori pred Ikonom Gospoda Isusa Hrista" - Sveti Serafim Sarovski
Simbolika paljenja svijeća
Jedan od najznčajnijih spoljašnjih vidova pravoslavne pobožnosti je
paljenje sveća. Paljenje sveća je simvoličko ispovedanje, da smo mi hrišćani sledbenici religije svetlosti, a takodje I odgovarajuća žrtva Bogu.
Sveće se pale za zdravlje živih I pokoj duša umrlih srodnika I prijatelja. Pre paljenja sveća treba se prekrstiti, polbiti sveću ( time se izražava ljubav prema onome kome se sveća namenjuje), molitevno pomenuti sebe i one kojima sveću “namenjujemo”, zapaliti je I staviti na određeno mesto (tzv. čirak). Iako u hramovima obično postoje odeljena mesta za paljenje sveća živima I upokojenima (za žive gore ili desno, a za upokojene dole ili levo) to nema nekog većeg značaja, jer su red Bogom svi živi.
U Starom Zavetu, ljudi su prinosili zivu zrtvu Bogu; npr. jagnje. Takva zrtva je davana
za oprostenje grehova. U Novom Zavetu takva zrtva je ukinuta jer je Gospod Isus Hristos svojim raspecem na krstu prineo sebe kao potpunu i nezamenljivu zrtvu za oprostenje grehova celog covecanstva. Upaljena sveca simbolizuje zelju i stremljnje da nasa dusa bude cista kao svetlost i da nase srce gori ljubavlju prema Bogu, Presvetoj Bogorodici,svim Svetima. Svaka prinešena sveća jeste zalog naše vere za naše spasenje I spasenje naših bližnjih, to je izraz ljubavi I vere koja potut smirenog I trepetavog plamička sveće treba da gori u našim srcima...
http://svetidimitrije.no/veronauka/440/zasto-se-pale-svece-u-hramu-bozijem.htm