Kratke, poucne i mudre price

  • Odgovora: 27
Stranice: « 1 2 3

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

*

Van mreže jana

  • **
  • 192
  • 1
  • Pol: Žensko
Odg: Kratke, poucne i mudre price
« Odgovor #20 poslato: 11:55:49, 16.Jun.2016. »
Žabice u šlagu

Bile jednom dve žabe koje su upale u posudu sa šlagom. Odmah su shvatile da tonu bilo je nemoguće dugo plivati i plutati u toj smesi gustoj poput živoga blata.U početku su žabe lamatale nogama u šlagu kako bi dosegnule rub posude. Ali bilo je uzalud; samo su se praćakale n aistome mestu i tonule. Osećale su daje sve teže izaći na površinu i disati. Jedna od njih glasno je rekla:" Ne mogu više. Ne­moguće je izaći odavde. U ovome se ne može plivati. Budući da ću umreti, ne vidim razloga da produžujem ovu patnju. Nerazumem kakva smisla ima um­reti od iscrpljenosti zbog uzaludna napora." Rekavši to, prestane lupati nogama i brzo potone, doslovno ju je progutala bela gusta tekućina. Druga žaba,ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi da sve mora učiniti da ispliva iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti d posljednjeg daha. Ne želim umreti ni sekund u pre no što kucne moj čas."

Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istome mestu, a da se nije pomaknula ni centimetra. Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja  ibatrganja, šlag se pretvorio u maslac. Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba po­sude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.
Kad volis nekog, voli ga zauvek...  :)
 


*

Van mreže jana

  • **
  • 192
  • 1
  • Pol: Žensko
Odg: Kratke, poucne i mudre price
« Odgovor #21 poslato: 13:13:32, 16.Jun.2016. »
Portir u bordelu

Nije u onom selu bilo neuglednijega  i lošije plaćena posla od posla portira u bordelu... Ali što je drugo mogao raditi taj čovek?
Zapravo nikada nije naučio čitati i pisati, nije ništa drugo radio niti se čime bavio. Uistinu, to je bilo nje­govo mesto je je pre njega njegov otac bio portir u bordelu, a pre njega otac njegova oca. Tokom deset ljeća bordelje prelazi os očeva na sinove, a tako i portirnica. Jednoga dana starije vlasnik umro i neki je mladić, pun nespokoja, kreativan i poduzetan, preuzeo bor­del. Preuredio je sobe i posle sazvao osoblje da im da nove upute. Portiru je rekao:"Vi ćete mi od danas, osim što ćete stajati na vratima, predavati tjedno izvješće. U njemu ćete zapisati koliko je mušterija ušlo svakoga dana. Jednu od pet mušterija pitat ćete je li zadovolj­na uslugom i što bi promijenila ubordelu. Jednom tjedno predat ćete mi izvješće o komentarima koji vam se učine zgodnima."

Čovjek je zadrhtao. Nikada se nije bojao rada, ali... "Rado bih vam ugodio, gospodine", promucao je, "ali ja.. ne znam ni čitati ni pisati." "Joj, baš mi je žao! Kao što možete shvatiti, ne mogu plaćati još nekoga da to radi i nemogu čekati da vi naučite pisati, tako da... "  "Ali,gospodine,ne možete me otpustiti. Ovo radim čitav život, jednako kao i moj otac i moj djed..." Nije mu dopustio da dovrši. "Gledajte,ja vas shvaćam, ali ne mogu ništa učini­ti za vas. Logično, dat ćemo vam otpremninu, drugim riječima, određeni iznos kojim se možete prehranjiva­ti dok ne nađete drugi posao. Žao mi je. Svako do­bro." Pa se okrenuo i otišao.

Čovjek je osjetio kako mu se čitav svijet ruši. Nikada nije ni pomislio da bi se mogao naći u toj situaciji. Došao je kući, prvi put u životu nezaposlen. Što je mogao raditi? Sjetio se da se povremeno u bordelu, kad bi se potrgao krevet ili slomila noga ormara, snalazio u sitnim i provizornim popravcima čekićem i čavlićima. Pomi­slio je da mu to može biti privremeno zanimanje dok mu netko ne ponudi posao. Po čitavoj kući tražio je alat koji mu je bio potre­ban, ali našao je samo nekoliko zahrđalih čavalaijed­
na krezuba kliješta. Morao je kupiti kompletnu kutiju s alatom, a zato bi potrošio dio dobivenog novca. Na uglu svoje ulice doznao je da u selu nema željezarije i da bi morao putovati dva dana na muli kako bi u najbližem selu obavio kupnju. Pa što? pomislio je. I krenuo na put. U povratku je nosio lijepu i kompletnu kutiju s alatom. Nije ni izuo čizme, a već je netko kucao na kućna vrata; bio je to njegov susjed. "Došao sam vas pitati imate li čekić da mi ga po­sudite."  "Gledajte,imam. Upravo sam ga kupio, ali treba
mi za posao... Znate, ostao sam bez posla..." "Dobro,ali vratio bih vam ga sutra rano ujutro." " U redu. " Iduće ga jutra kao što je i obećao, susjed je pokucao na njegova vrata.
"Gledajte, čekić mi je još potreban. Zašto mi ga ne biste prodali?"
"Ne, treba mi za posao i osim toga željezari ja je na dva dana jahanja na muli."
"Možemo se pogoditi", rekao je susjed." Ja ću vam platiti dva dana putovanja u onom smjeru i dva dana putovanja u ovome i cijenu čekića. Ionako ste bez po­sla. Što kažete?"
Doista,to mu je bio posao od četiri dana. Prihvatio je. Kad se vratio, na kućnim ga je vratima čekao dru­gi susjed.
"Bok,susjede! Vi ste prodali čekić našem prijate­lju? "
"Jesam..."
"Treba mi neki alat. Spreman sam vam platiti če­tiri dana putovanja i malu plaću za svakidan. Znate, nemamo svi četiri dana na raspolaganju da odemo u kupnju." Bivši je portir otvorio kutiju s alatom, a njegov je susjed izabrao stegu,odvijač,čekić i dlijeto. Platio mu je i otišao. "Nemamo svi četiri dana na raspolaganju da ode­mo u kupnju",prisjetio se. Ako je to istina ,mnogim bi ljudima trebalo da on putuje i donese im alat. Na sledećem je putovanju odlučio riskirati nešto novca koji je dobio za otpremninu kako bi donio više alata kakav je prodavao. Tako će uštedeti na putova­njima.
To se pročulo po susjedstvu i mnogi sususjedi odlučili prestati putovati kako bi obavili kupnju. Jednom tjedno novo pečeni je prodavač alata puto­vao i kupovao ono što je trebalo njegovim mušterija­ma. Ubrzo je shvatio da ako nadje mjesto na kojem će
uskladištiti alat, može uštedei još više putovanja i zaraditi više novca. Tako da je unajmio lokal. Poslije je proširio ulaz u skladište i za nekoliko tjedana dodao izlog, tako da je skladište postalo prva željezarija u gradu.
Svi su bili zadovoljni i kupovali su u njegovoj tr­govini. Više nije trebao putovati jer mu je željezarija iz susjednog sela slalan arudžbe: bio je dobar klijent.  S vremenom su kupci iz malih udaljenih sela poče­li radije kupovati kod njega i tako štedjeti dva dana puta. Jednog mu je dana sinulo da bi njegov prijatelj tokar mogao za njega izrađivati glave čekića. I nakon toga.. .Zašto ne? I kliješta, stege i dlijeta. Poslije su došli čavliivijci...
Da ne duljim, reći ćuti samo da je u deset godina taj čovjek postao milijunaš, proizvođač alata, ali poštenjem i radom. Na kraju je bio najmoćniji poduzetnik u tom kraju. Tako moćan da je jednoga dana, na početku školske godine, darovao svom selu školu. Osim čitanja i pisa­nja, ondje su ih poučavali umjetnosti i najpraktičnijim onodobnim zanatima. Oblasni poglavari gradonačelnik organizirali su veliku zabavu za otvorenje škole i veoma važnu veče­ru u osnivačevu čast.
Na kraju večere gradonačelnik mu je dao ključeve grada, a ravnatelj ga je zagrlio i rekao:" S velikim ponosom  i zahvalnošću molimo vas da nam udijelite čast i potpišete se na prvu stranicu zapisnika naše nove škole."
"To bi mi bila velika čast",rekao je čovjek. "Mislim da ništa radije ne bih učinio nego potpisao se ovdje, ali ne znam ni čitati ni pisati. Nepismen sam." "Vi? "upitao je upravitelj u nevjerici."Vi ne znate čitati i pisati? Sagradili ste industrijsko carstvo a da
niste znali čitati i pisati? Zapanjen sam. Pitam se što biste sve učinili da ste znali čitati i pisati."
"Mogu vam odgovoriti",rekao je mirno čovjek.
"Da sam znao čitati i pisati...bio bih portir u borde­lu! "
Kad volis nekog, voli ga zauvek...  :)
 

*

Van mreže jana

  • **
  • 192
  • 1
  • Pol: Žensko
Odg: Kratke, poucne i mudre price
« Odgovor #22 poslato: 13:22:31, 16.Jun.2016. »
Uporni drvoseča

Bio jednom jedan drvoseča koji je došao raditi u tvor­nicu drva. Plaća je bila dobra, a uvjeti rada još bolji, tako da je drvosječa odlučio dati sve od sebe. Prvoga je dana došao pred nadglednika, koji mu je dao sjekiru i odredio jedno područje u šumi. Čovjek je pun poleta otišao u šumu sjeći. Ujednom danu posjekao je osamnaest stabala.
"Čestitam" ,rekao mu je nadglednik.
"Nastavi tako."
Ohrabren nadglednikovim riječima, drvosječa je odlučio sutradan poboljšati svoj rad. Tako da je te noći legao veoma rano. Idućeg je jutra ustao prije svih i otišao u šumu. Unatoč svom naporu nije uspio posjeći više od petnaest stabala. Sigurno sam umoran, pomislio je .Odlučio je leći sa zalaskom Sunca. U zoru je ustao, odlučan srušiti svoj rekord od osa­mnaest stabala. Ipak, toga dana nije došao ni do pola. Idućeg ih je dana bilo sedam, onda pet, a poslje ­njeg je dana čitavo popodne pokušao posjeći svoje drugo stablo.
Uznemiren zbog toga što bi mogao reći nadglednik, drvosječa je otišao reći nadgledniku što se događa i kleo se da se trudi do granica iscrpljenosti. Nadglednik ga je upitao:" Kad si posljednji put naoštrio svoju sjekiru?"
"Naoštrio ? Nisam imao vremena naoštriti je :bio sam prezauzet sječom stabala."
Kad volis nekog, voli ga zauvek...  :)
 

*

Van mreže Miloš Mi.

  • *******
    Marketing menadzer
  • 5 205
  • Zahvaljeno: 41 puta
  • 193
  • Pol: Muško
  • Nije bitna masa nego izdržljivost :P
    • Facebook
    • Twitter
    • Google+
Odg: Kratke, poucne i mudre price
« Odgovor #23 poslato: 14:42:50, 20.Mar.2018. »
Priča o unuku i starom Indijcu

Stari Indijanac ispričao je jedne večeri unuku priču o večnoj borbi koja se odvija u ljudima.

Rekao je: "Sine, borba između dva vuka događa se u svima nama. Jedan je zločest, u njemu prevladavaju gnev, zavist, ljubomora, pohlepa, oholost, samosažaljenje, ljutnja, inferiornost, laž, lažni ponos i egoizam.
Drugi je dobar i u njemu prevladavaju radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, ljubaznost, ljubav, saosećanje, darežljivost, istina i vera."

Pita unuk: "Koji vuk pobeđuje?"

Indijanac odgovara: "Onaj kojeg bolje nahraniš."
Strah me čini jačim i boljim.
 

*

Van mreže Miloš Mi.

  • *******
    Marketing menadzer
  • 5 205
  • Zahvaljeno: 41 puta
  • 193
  • Pol: Muško
  • Nije bitna masa nego izdržljivost :P
    • Facebook
    • Twitter
    • Google+
Odg: Kratke, poucne i mudre price
« Odgovor #24 poslato: 16:48:58, 15.Apr.2018. »
Sta je realnost tvoje buducnosti?

Tri diplomca koji su zavrsili fakultet u priblizno isto vreme su upitani kako vide svoju buducnost sto se tice karijere. Sva trojica su dali tacne, ali razlicite odgovore.

Prvi je rekao da je najbolje cemu se nadao da uspe je da nadje posao u struci, ima redovnu platu i da stekne penziju.
Drugi je smatrao da uz svoju struku poseduje i talenat koji ga izdvaja od ostalih cime moze da izgradi i postane uspesan u svom poslu.
Treci je rekao da ima ideje i hrabre snove. Odnosno, smatrao je da moze da se ostvari u sopstvenom biznisu, postane uspesan i zaradi dosta novca.

Ono sto su rekli se i realizovalo.

Prvi je bio srecan kada je dobio prvu ponudu za posao i uz malo teskoca uspeo da pronadje posao u struci sve do penzije. Medjutim, taj posao ga nije ispunjavao i osecao se mrzovoljno na poslu.

Drugi je menjao poslove, ali postajao sve bolje i bolji u svom poslu dok nije postao vrhunski strucnjak u struci.

Treci je pokrenuo svoj biznis, prosao razne uspone i padove, prolazio kroz teskoce, ali je njegov biznis postao iz dana u dan veci i uspesniji. Radio je na tome da postane superioran u svom biznisu i poceo da uziva u svakom trenutku avanture kroz koji je biznis prolazio.

Svi su bili realni. Svi su dobro opisali svoju buducnost.

Strah me čini jačim i boljim.
 
Sledeći korisnici su zahvalili na ovoj poruci: ivana.stevanovic

*

Van mreže pg crna gora

  • **
    Urednički tim
  • 538
  • Zahvaljeno: 11 puta
  • 11
  • Pol: Žensko
Odg: Kratke, poucne i mudre price
« Odgovor #25 poslato: 23:47:30, 21.Apr.2018. »
Sviđa mi se priča sa starcima. Bez ljubavi nema hleba :)
 


*

Van mreže Miloš Mi.

  • *******
    Marketing menadzer
  • 5 205
  • Zahvaljeno: 41 puta
  • 193
  • Pol: Muško
  • Nije bitna masa nego izdržljivost :P
    • Facebook
    • Twitter
    • Google+
Odg: Kratke, poucne i mudre price
« Odgovor #26 poslato: 02:38:49, 22.Apr.2018. »
Sviđa mi se priča sa starcima. Bez ljubavi nema hleba :)
Mislis na prvu pricu?
Strah me čini jačim i boljim.
 

*

Van mreže Dunjusa

  • *
  • 76
  • 2
  • Pol: Žensko
  • Ti si tisina koja me grli u sutonu
Odg: Kratke, poucne i mudre price
« Odgovor #27 poslato: 07:57:55, 03.Feb.2019. »
Usluga sa osmehom
Jedanput je neki čovek uputio pismo jednom malom hotelu u gradu na srednjem zapadu, koji je nameravao da poseti tokom odmora. Pismo je glasilo ovako:

 Poštovani,

Planiram da u vreme svog odmora odsednem u vašem hotelu, pa bih voleo da mi odgovorite na jednu moju molbu. Naime, veoma bih voleo da sa sobom povedem i svoga psa. On je veoma negovan i iznad svega lepo vaspitan pas. Da li ste spremni da mi dopustite da noću spava u mojoj sobi.

Nije prošlo dugo, a od vlasnika hotela primio je odgovor, u kome kaže:

„Vodim ovaj hotel već dugi niz godina. Za svo to vreme, nikada mi nijedan pas nije ukrao peškir, postelјinu, srebrno posuđe, niti sliku sa zida.

Nikada nijednog psa nisam morao da izbacujem usred noći iz hotela zato što je pijan ili se ne ponaša pristojno. Nikada mi se nije desilo da pas pobegne, a da ne plati hotelski račun.

Prema tome, vaš pas je stvarno dobrodošao u moj hotel. A, još ako vaš pas može da garantuje za vas, i vi ste isto takođe dobrodošli.“

Karl Albert i Ron Zenke (Service Amerika)
Ova priča objavljena je u knjizi „Melem za dušu“
« Najnovija izmena:: 07:59:56, 03.Feb.2019. Dunjusa »
Ja te volim
kao sto se voli vecnost
 


Stranice: « 1 2 3

 

Brzi odgovor Vam omogućava da pošaljete poruku bez učitavanja nove stranice.

Upozorenje: u ovoj temi nije pisano već više od 365 dana.
Ukoliko niste sigurni da želite da odgovorite, razmislite o pokretanju nove teme.


Maksimum znakova 20000; preostalih znakova: 20000

Related Topics

  Naslov teme / Započeo Odgovora Najnovije:
1 Odgovora
2071 Pregleda
Najnovije: 02:20:33, 14.Apr.2012.
narcisa zec
3 Odgovora
16214 Pregleda
Najnovije: 00:40:40, 28.Dec.2012.
web manijak
3 Odgovora
1745 Pregleda
Najnovije: 22:05:30, 08.Jan.2016.
nevenica