Za svaki od vojvodjanskih dvoraca vezana je i po koja legenda, samim tim ni Damaskin nije izuzetak. Dvorac cuva legendu o nesrecnom slikaru Jataru i njegovim zauvek izgubljenim snovima.
Slikar Jatar je dosao u dvorac, na poziv vlasnika, da naslika nekoliko slika za salon prelepog dvorca. Iako je zamak delovao inspirativno i umirujuce, Jatar ni nakon tri godine nije uspevao da pronadje inspiraciju i zavrsi svoja dela. Jedne noci usnio je kako seta kraj hajducickog jezera. Tokom svoje setnje iz jezera je zacuo glas: “U meni je sakupljena sva lepota prirode, zamoci cetkicu u moju vodu i stvorices najdivnije prelive boja. Inspiracija ce ti biti neprestana. Na povrsini i na dnu spavaju duga i zvezde. Sva ta lepota ce biti tvoja, ali moras obecati da ces pokloniti sve svoje snove od iduce noci, pa do kraja zivota, i ti i dve generacije tvojih potomaka“... Nije se Jataru ovo cinilo kao prevelika zrtva, odmah je pristao. Sutradan je otisao do jezera, noseci svoj slikarski pribor. Zamocivsi cetkicu u vodu dogodilo se cudo.. Platna su odslikavana kao magijom, slike su mogle da se osete, udisu, ozive, ali je od tada izgubio sve svoje snove. U pocetku mu to nije smetalo ali kako je vreme odmicala slikar je shvatio da ukoliko u snu ne sanja on ne zivi. Napustio je Hajducicu kao da bezi od necega…kazu da snove nikada nije povratio. Za vreme olujnih dana jezero stvara cudne lukove koji izgledaju kao da su izasli iz nocne more nekog nesrecnog coveka.