Nisam siguran sta je?Ja bih rekao zivot

  • Odgovora: 0

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

*

Van mreže Mikelandjelo

  • **
  • 167
  • 8
  • Pol: Muško
Nisam siguran sta je?Ja bih rekao zivot
« poslato: 10:29:30, 16.Sep.2014. »
Nisam bio siguran povodom ovoga,ali posto je ovde ekipa sjajna,eto resih se da se malo poverim,da nekazem izjadam.Ali kao sto vidite konacno je dosao i ovaj deo foruma,da nebude samo psihologija. :lol:
Dakle zadnjih 15-tak dana svasta se izdesavalo.Moram da napomenem da je "zakon privlacenja"itekako radio.Mada  ja nikad nisam siguran,neki put i kad je moje ime u pitanju,al ovde sam morao da popustim.Mada mislim da je malo i vise od obicnog zakona privlacenja.Uh neznam odakle bih poceo!
Situacija i okolnosti su prilicno "nenormalne".Naime pocelo je sa vadjenjem zuba.Mog prvog zuba i nadam se poslednjeg,bar za naredni 30-tak godina.I posto su se javile neke komplikacije,posumnjao sam da nesto nije u redu.Brat na srecu ima devojku zubarku pa posto oni o tome pricaju cesto kada sam mu rekao te simptome bio je "gotovo" siguran da je probijen sinus.Ali nesrecne li okolnosti ja sam na intervenciju,bilo kakvu intervenciju cekao 5 dana,a najvise je trebalo 24 casa.I zbog toga sam primao inekcije 13 dana i jutri i veci.Za to vreme sam isao od jednog doktora do drugog sa utiskom da kako idem ka onima sa visim znanjem to nailazim na vece budale.To se na kraju ispostavilo kao ne potpuno tacno.Jedan od tih "budala"je ipak bio u pravu,sinus nije bio probijen.

Medjutim sve je to za mene bilo pa ....novo.Nije bas potpuno,al neke stvari jesu bas potpuno.Celo vreme sam se nadmudrivao sa njima u cilju nalazenja najboljeg resenja za sebe.Medjutim to sam radio jer sam dobijao savete od brata,a on od devojke.Ispostavilo se da su te glavne sumnje da je sinus probijen neistinite,pa je to sve maltene bilo dzaba.Sa jedne strane gledano,ali s moje strane i te kako nije.Jer sam bez stida,zbunjenosti,zamuckivanja se rvao sa njima sasvim uspesno.Pri tom sam i nailazio na situacije koje bi me zbunjivale,kao recimo prisustvo neke lepe sestre,medjutim i tada se nisam zbunio.Cak vise bilo mi interesantno da posmatram reakcije.Funkcionisao sam kao nikad.Takodje naporedo sa tim isto po nagovoru i po tim sumnjama brata,sam tragao za advokatom da bih tuzio tog prvog zubara.On je zasluzio to iako nije doslo do probijanja sinusa,ali sam sada ipak odustao do toga.Ali moje traganje za advokatom je bilo fenomenalno iskustvo za mene.Recimo  usao bih u prak jedan u susednom gradu gde nije ziveo taj prvi zubar(jer ga u njegovom gradu poznaju advokati pa moze da me zeznu)i pitao nesumice nekoliko ljudi dal znaju nekog dobrog advokata.To je bila jedna divna avantura.Uvek sam se plasio tog prilaska nepoznatim osobama,pretezno devojkama,ali i uopsteno.To bi meni bivalo bas strasno.Stid,strah,neko predrazmisljanje svasta nesto je tu smetalo.Medjutim tada je sve radilo perfektno.Kao da sam to radio milion puta.I tom prilikom sam upoznao jednu zenu,fentasticnu.Ispricali smo se,eto tako bez veze,pola sata,ako ne i jace.To iskustvo je bilo neverovatno za mene.Ja da pridjem nepoznatim osobama na ulici bez zbunjenosti,bez straha,i da cak ostanem da razgovaram s nekom od njih jer sam zahvaljujuci sebi toj osobi toliko bio interesantan.Neverovatno(mada verujem da mnogima od vas to nece izgledati tako).Tu sam mnogo stvari shvatio.Shvatio sam da taj prilaz nije toliko strasan kako izgleda.Cak i devojci nekoj prici.Nista strasno,cak u stvari veoma interesantno iskustvo.Shvatio sam da je samo bitno sve pricati uz osmeh.Osmeh je najvazniji i najjace sredstvo komunikacije.Iskren osmeh ostavlja mnogo jaci utisak od same reci.Ali kada se to dvoje spoje onda sve bude kao na filmu.A tih 15-tak dana meni je tako izgledalo.Tako sa tim utiskom sam nastavio dalje.Posto sam sve radio pesaka(opet sticaj neverovatnih okolnosti),a to je prilicno velika fizicka "vezba",jer je sve jedno od drugog udaljeno poprilicno,ja bih imao tog "slobodnog vremena" na pretek:cekanje autobusa,pesacenje iz svog sela u grad koji je udaljed 15-tak km,stopiranje.
Kao vrhunac svega toga je bilo cekanje autobusa na istoj jednoj stanici i to dva puta.Prvog puta se tu zadesila jedna "devojcica",ispostavilo se 4 razred srednje skole.Ja bih kao i obicno stajao tu odsutan(bar prividno) i cekao.Palo mi u jednom momentu,sasvim obicno pitanje,nista spektakularno, da li ide prema gradu u koji ja idem?Posto sam dobio odgovor,primetio sam i reakciju njenu.Tihu,skoro neprimetnu,ali je ipak bila tu.Zelela je da prica.Ja sam kao i po obicaju,nastavio da cutim.Medjutim jednog momenta se ipak resim da opet nesto pitam.Isto obicno neko pitanje,nista "frajersi",prepametno ili sta slicno.Ona kao da je to cekala  i odmah krenula u razgovor.Naravno tu je opet "zakon privlacenja"proradio.Autobus je kasnio.Njen koji je trebao doci dosta pre mog nije stigao.Tako da smo se bas lepo ispricali.Mozda sam mogao da uzmem broj,ali nisam zeleo.Dovoljno mi je i ovo bilo.Sledeceg dana na istoj stanici se zadesi jedna starija,lepa zena.Takodje isti scenario,ali ovog puta je zakon priuvlacenja  je bas podivljao,pa ni njen ni moj autobus nije ni dosao.Pa smo cekali jedno sat ipo ako ne i vise njega.I sve je islo opet sasvim spontano(kako i treba) i uz osmeh.Prvo opet par obicnih pitanja i isto tako par obicnih odgovora i  kola su krenula.Na kraju smo zavrsili na jednoj kafici u sportskom centru koji je bio bas pored stanice.Ona je pre toga nazvala taksi,posto je isla gde i ja.Ali naravno zakon privlacenja je bio bas van kontrole pa smo I taj taksi cekali solidno dugo vremena.Bas smo se ipricali.I to svasta.Sve moguce teme smo zakacili.Vecinom je ona pricala.A ja sam samo slusao uzivao ,ali I poneki put I ja kazao nesto.To mi je bio prvi put da dozivim tako nesto,a izgledalo mi je kao da sam mnogo puta to dozivljavao.Na kraju smo otisli taksijem  I na izlasku me je pozvala da svratim u jednu kafanu gde ona radi na kafu I to je dva puta ponovila.Gledacu da to ne propustim pogotovo sto cu prolaziti tuda kada budem isao kod jednog saradnika sa kojim radim neku kompenzaciju oko nozeva.Medjutim   to nije sve.Dok se sve to desavalo na jednom drugom forumu upoznam jednu zanimljivu devojku.Medjutim nju sam vec znao pre tih desavanja.Sa njom je to krenul…kako je krenulo.Duga je to prica.Medjutim sada smo prilicno slobodni,tj.ja sam takav,ona je “vec bila”.Pa joj svasta nesto pricam sto nije bas “uobicajeno”za mene,bar nije bilo ranije.Ona voli da me “cita”.Iz druge je drzave,sto je bas problem,jer bi se do saqda vec videli,al ovako uzivamo samo u nasih razgovorima.Sada je sve sa tim sinusima proslo,doslo je zatisje I sad sam ostao s njom.I tu je nastao problem.Uobicajen za mene.Ja sam je privukao iskrenoscu I pricom.Kaze da voli da me cita  I da dok to radi kao da moze da zamisli sve ono o cemu ja pisem I da se nadje u tom svetu.A ja s druge strane volim da joj udesavam bas kako se njoj svidja I kad mi uspe ja sam bas srecan.Medjutim strahovi.Ja se I dalje plasim sebe.Pa kad primetime da  se trudim mozda malo vise,ja se uplasim.To je stari strah I nema veze sa stvarnocu.Ali je jaci od mene.I sto vise zelim da ga izbacim on je sve vise prisutan.Ali sve je to uobicajeno,znam.Jako volim da se “igram”s njom.Odgovara I njoj I meni.Ali eto tako neki put,kao zadnji palo mi napamet “a sta ako joj se to nesvidi,dosadi,”?Stara pitanja koja pocinju sa “sta ako”.A vec je I tih gresaka bilo sa moje strahe I proslo je bez problema,sto me je opet naucilo da nije sve tako crno kako u mislima izgleda.Ta pitanja koja  su mi se javila,strahovi,su uobicajena za mene.To sam million puta osetio.Medjutim I dalje me plase.Ali nije to obican strah,vec panika.Kod mene se to tako lepo razvilo da ona lako iskoci kad hoce.Mada je se neplasim kao ranije pa mi nesmeta toliko.Ni sada nije to toliko strasno,ali me koci.On kao da mi je zamaglio razum,pa sad kao da neznam “kad da joj odgovorom,I sta”?Kao  da nemogu odrediti I videti nista sem tog kao nekog nezgodnog osecaja.I naravno sve to ja vidim I opet sve to gako skupa me opet boli.
Nisam siguran sta da radim?Mada verujem da ce za neki dan to proci.Ali me boli.Znam da kada bih joj to rekao ne bi se naljutila I verovatno bi probala da mi pomogne.To je vec I radila.Odavno vec smo u kontaktu pa svasta se tu izdesavalo.Medjutim sve je proslo bez ikakvih “crnih”stvari koje bih ja ranije zamisljao.I I pored toga ja opet kocim na istoj dzombi.To me,ponavljam se,boli.I verovatno to moje “nepomirenje”u stvari tu I pravi problem.Znam da u tim tako stvarima,mislim na strahove,trebam da se prepustim,jer sto se vise borim oni sve vise jacaju,ali nekako kao da zaboravi to  ond kada se desi.Kao da izgubim veru.
Eto to je to,otprilike.Manje vise.Ima tu jos detalja svakakvih,ali ovo je u sutini najvaznije.
 :smesko:
« Najnovija izmena:: 10:40:40, 16.Sep.2014. Mikelandjelo »


Neke stvari da bi dobio moras prvo da ih pustis.
 





 

Brzi odgovor Vam omogućava da pošaljete poruku bez učitavanja nove stranice.

Upozorenje: u ovoj temi nije pisano već više od 365 dana.
Ukoliko niste sigurni da želite da odgovorite, razmislite o pokretanju nove teme.


Maksimum znakova 20000; preostalih znakova: 20000

Related Topics

  Naslov teme / Započeo Odgovora Najnovije:
92 Odgovora
12774 Pregleda
Najnovije: 19:06:06, 01.Maj.2013.
dvostruka djevica
0 Odgovora
2354 Pregleda
Najnovije: 21:03:28, 26.Jun.2009.
jelenacv
0 Odgovora
971 Pregleda
Najnovije: 12:58:56, 11.Apr.2010.
mica88