Anketa

Da li samo bogata deca mogu da treniraju?

Da
(66.7%)
Ne
(33.3%)

Da li samo bogata deca mogu da treniraju?

  • Odgovora: 0

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

*

Van mreže Miloš Mi.

  • *******
    Marketing menadzer
  • 5 205
  • Zahvaljeno: 41 puta
  • 193
  • Pol: Muško
  • Nije bitna masa nego izdržljivost :P
    • Facebook
    • Twitter
    • Google+
Da li samo bogata deca mogu da treniraju?
« poslato: 10:41:45, 18.Nov.2013. »
Da li će trenirati fudbal, košarku, stoni tenis ili karate donedavno je i u Srbiji bilo stvar afiniteta deteta, a ne dubine džepa roditelja. Danas imamo "škole sporta" umesto "sporta u školi" i kao nacija smo i sportski i zdavstveno sve "tanji".
Do pre samo desetak godina u Srbiji su deca mogla da bezbrižno biraju sport kojim će se baviti i gde će se njime baviti. U školi je mališan mogao da ide na odbojkašku, rukometnu ili košarkašku sekciju, i da se oproba u stonom tenisu ili karateu u susednoj, pa da nastavi sa odabranim sportom u "pravom klubu".

Danas na tim istim, a i mnogim novim, školama imate samo oglasne postere raznoraznih "škola" odbojke, košarke, tekvondoa... gde se za "određenu novčanu nadoknadu" rekreacijom i prvim sportskim koracima uči u fiskulturnoj sali "sopstvene" škole ili čak na školskom bazenu.
Umesto nekadašnje simbolične klupske članarine dečije bavljenje sportom sada više nije mali trošak. Ukoliko žele da im se dete zdravo razvija i ide na plivanje, da šutira loptu na gol ili baca u koš, roditilj će morati da mesečno odvoji od tri do pet hiljada dinara.

Pozitivan uticaj bavljenja sportom, pogotovo u dečijem uzrastu, je poznat i nesporan, ali mnogi brižni roditelji se nalaze pred ozbiljnom dilemom – dati taj deseti deo prosečene srpske plate na sport ili, recimo, kurs stranog jezika.
Problem postaje još bolniji ako treba odlučiti da li za bavljenje sportom ohrabriti i drugo ili treće dete u familiji.
Za mnoge sportove, a time i "školice sporta", tu se udar na roditeljski džep ne završava . Uz mesečno plaćanje treninga ide i , obično godišnja, kupovina opreme. To je dodatnih četiri do šest hiljada dinara. Pritom mislimo da osnovnu "klupsku" opremu – majice, šortseve i eventualno trenerke – dok se računica dalje može zidati i sa specijalnim košakaškim patikama, fudbalskim kopačkama, ili raznim štitnicima za borilačke veštine.

Na kraju, neki se roditelji nađu u situaciji da "mole boga" da im dete ne napreduje do takmičarskog nivoa, jer onda se trošak uvećava i za pripreme i kampove – od 200 evra recimo za male odbojkašice u Sokobanji do 380 evra za plivače u Bugarskoj.

Ceo tekst: Mondo


Strah me čini jačim i boljim.
 





 

Brzi odgovor Vam omogućava da pošaljete poruku bez učitavanja nove stranice.

Upozorenje: u ovoj temi nije pisano već više od 365 dana.
Ukoliko niste sigurni da želite da odgovorite, razmislite o pokretanju nove teme.


Maksimum znakova 20000; preostalih znakova: 20000

Related Topics

  Naslov teme / Započeo Odgovora Najnovije:
54 Odgovora
11493 Pregleda
Najnovije: 17:37:26, 19.Jan.2013.
Dodir
2 Odgovora
1323 Pregleda
Najnovije: 11:29:34, 21.Sep.2009.
forward
7 Odgovora
1477 Pregleda
Najnovije: 12:21:20, 14.Mar.2014.
milkica91